Ja stvarno ne znam sta osjecam..nikada mi se nista slicno nije dogodilo...ne znam da ocjenim jel to ljubav ili strast? Da li je to zaljubljenost ili potreba da imam nekoga? Mislim da bi mi bilo mnogo lakse ako bi mi on rekao,definisao nas odnos,ali MI nemamo definiciju.To su samo dvoje ljudi koje povremeno razmjenjuju neznosti...ali kao da se i jedno i drugo boje da priznaju sta stvarno odjecaju.Ja se bojim,to znam,za njega ne znam ali ponasanje ga odaje,nekad,ne uvjek..i dileeema,samo velika dileema....i odlucila sam reci cu mu da se zaljubljujem,mada ni sama nisam sigurna u to,ali cu mu reci,a on nek odluci sta dalje,ja ovako ne mogu vise.Nit crno,nit bijelo....samo sivooo,a sivo ne volim,nema definiciju.Pa cu da vidim...nadam se bijelo :))
Toliko nekih desavanja vijesti...a mene bas i ne zanima sve to...briga me ko je sa kim,briga me ko je otvorio novi kafic,briga me ko je uhapsen ili nije...ali bas me briga...kao onaj lik sa klipa..mene zanima gdje mogu da kupim dobru kavurmu i cvarke :)) e bas tako...to stanje ja zovem MIR. LJudi,dzaba mi pricate,ne cujem vas...razmisljam o tome kako mi je bilo lijepo dok sam setala,koga sam srela,razmisljam o njemu,o lijepim stvarima...stvarno ne mogu da se zamaram i sebe i mozak moj sa turobnimm temama.Kad bih htjela imala bih i dovoljno svojih tmurnih tema za razmisljanje..i imam ih vec i velikih problema..ali pustite me danas..danas uzivam..Stvarno i izistinski uzivam...hocu da izadjem napolje i prosetam,a da ne slusam vidi ovu ili onu..vidis onog momka on vara onu svoju..pustite i mene i njih na miru...i nas tako neko skenira i ogovara...cudan svijet nema sta.A ja sam u stanju mira,i ne interesuje me nista...do sutra,a onda po starom...sta cu,zivot..
Jako se ruzno osjecam...bezlicno ,bezvoljno....ne razmisljam...ne mogu da razmisljam,samo se nerviram onda...i milion stvari ima koje bih trebalo da rijesim ali svaki taj problem ne moze da dodje na red,pored ovog glavnog PARE!!!Nisam ni mogla da pomislim da cu ja nekada izgovoriti tako nesto..pare,pare,samo pare...uvjek sam mislila da pare nisu bitne,da su neke druge stvari bitnije...mislim i jesu bitnije,ali do njih ne mozes doci ako nemas svoje pare....a ja se u ovakvoj situaciji nisam nalazila nikada...zato mi sve to toliko smeta...imam 26 godina...sama za sebe zaradjujem od 16-te...za tih 10 godina bilo je i uspona i padova ali nikada,nikada kao sad...vratila sam se kuci,kod roditelja...ni prebijene pare...oni me izdrzavaju..pokusavaju da me izdrzavaju,nemaju ni oni...krediti,ne primaju plate....ma totalni haos...Ja ne vidim izlaz...vidim ali tek od septembra...a do tada..sta? Zaposliti se..da ali u mom mjestu nemam gdje..ne bojim se ja posla..radila sam i do sada...samo niko nece da zaposli nekoga na 3 mjeseca..pokusavala sam...Neke pozajmice? Od koga pozajmiti,a ne znati kad ces moci vratiti...a opet i nemam nekoga ko bi mogao da mi pozajmi pare za zivot za 3 mjeseca..igre na srecu? igram..vec dosta dugo,bez ikakvih rezultata...jedino banka neka :))
Prvo da kazem da prvi put pisem ovako nesto...i vjerovatno ce biti mnogo haoticno i cudno ali i to je valjda neki nacin da se iskazu razmisljanja :) A ja svoja nemam da podjelim ni sa kim...i ovo je jedan od nacina...Nisam ja neka napacena dusa,samotnjak neki...ili ne daj Boze poremecena osoba (neki bi mozda i rekli da jesam :) )ali trenutno svoje stanje ne mogu da podjelim sa meni bliskim ljudima...a stvari stoje ovako...krijem bitnu stvar od meni bliskih ljudi! Tj.krijem da se vidjam sa deckom jednim,koga oni poznaju,a ne mogu da kazem za njega iz nekih drugih razloga...to je nebitno..Bitno je da je meni sa tim deckom jako lijepo,da mislim da pocinjem da se zaljubljujem njega...a opet mi smo odmah na pocetku nas odnos postavili kao neobavezno vidjanje,sa tim sto smo nastavili da se druzimo kao i ranije..naravno uz neke male "dodatke" :) on je jako zatvoren tip..a i ja sam..i jos ni jednom nismo pricali o nama,o tome gdje vodi sve ovo,cak ni o tome kako se sve to desilo i odkud odjednom takve emocije sa obje strane?A desilo se sasvim slucajno,barem sa moje strane,bili smo na picu jedno vece,malo smo popili,ali to nije nikakav izgovor,isto bi bilo i da sam sok pila,krenuo je da me odveze kuci,meni je telefon zazvonio i javila sam se..samo u toku razgovora on me je uhvatio za glavu i poljubio...sok!! prekinula sam razgovor i samo smo nastavili da se ljubimo...i tako je to krenulo...ja evo sad razmisljam sta je meni bilo u tom trenutku ali nemam odgovor..pre te veceri mi smo se druzili jako dugo..oko nekih 5-6 godina..ne nesto intenzivno ali povremeno bi otisli na kafu ili izasli u grad..nikada ali nikada nisam pomislila o njemu kao o nekom ko bi mogao da mi se svidi ali eto i to se desilo...:) to je bilo prije mjesec dana,od tada se vidjamo svaka 2-3 dana,a ja lazem gdje idem i sa kim se vidjam :) kad budem sasvim sigurna da je to ono pravo reci cu svima,ako bude pravo naravno..do tada..pssssst :) i toliko od mene..morala sam negdje da se ispraznim i da podjelim sa nekim :)
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.
Powered by blog.rs
