...
Jako se ruzno osjecam...bezlicno ,bezvoljno....ne razmisljam...ne mogu da razmisljam,samo se nerviram onda...i milion stvari ima koje bih trebalo da rijesim ali svaki taj problem ne moze da dodje na red,pored ovog glavnog PARE!!!Nisam ni mogla da pomislim da cu ja nekada izgovoriti tako nesto..pare,pare,samo pare...uvjek sam mislila da pare nisu bitne,da su neke druge stvari bitnije...mislim i jesu bitnije,ali do njih ne mozes doci ako nemas svoje pare....a ja se u ovakvoj situaciji nisam nalazila nikada...zato mi sve to toliko smeta...imam 26 godina...sama za sebe zaradjujem od 16-te...za tih 10 godina bilo je i uspona i padova ali nikada,nikada kao sad...vratila sam se kuci,kod roditelja...ni prebijene pare...oni me izdrzavaju..pokusavaju da me izdrzavaju,nemaju ni oni...krediti,ne primaju plate....ma totalni haos...Ja ne vidim izlaz...vidim ali tek od septembra...a do tada..sta? Zaposliti se..da ali u mom mjestu nemam gdje..ne bojim se ja posla..radila sam i do sada...samo niko nece da zaposli nekoga na 3 mjeseca..pokusavala sam...Neke pozajmice? Od koga pozajmiti,a ne znati kad ces moci vratiti...a opet i nemam nekoga ko bi mogao da mi pozajmi pare za zivot za 3 mjeseca..igre na srecu? igram..vec dosta dugo,bez ikakvih rezultata...jedino banka neka :))
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi
